Nakon brojnih kritika Bisere Turković upućenih putem društvenih mreža ministru vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinu Konakoviću, on je objavio podatke o putovanjima i troškovima i svoje prethodnice i vlastitih službenih putovanja.
Prema tvrdnjama Konakovića, bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković je u periodu od 2020. do 2022. godine putovala u inostranstvo 53 puta, pri čemu je potrošila 452.582 KM.
S druge strane, navodi da je on u istom periodu imao 174 putovanja van zemlje, uz ukupne troškove od 301.622 KM.
“Potrošili smo 150 hiljada KM manje, a imali smo 121 putovanje više. Trošak jednog putovanja Bisere Turković iznosio je u prosjeku 8.500 KM, dok trošak mojih putovanja u prosjeku iznosi 1.700 KM, što je pet puta manje. Detaljno ćemo u narednim danima objasniti koliko je Turković trošila na VIP tretmane, karte u biznis klasi, gdje je putovala i koliko je ostajala”, napisao je Konaković.
On je također naveo da je bivša ministrica u decembru 2022. godine putovala na Bali i Maldive, kao i da je prisustvovala Svjetskom prvenstvu u Kataru, iako na njemu nije nastupala reprezentacija Bosne i Hercegovine.
Konaković je najavio da će u narednom periodu objaviti dodatne detalje o putovanjima bivše ministrice.
Prema dostupnim podacima koje je iznio Konaković, ukupni troškovi putovanja u posljednjih šest godina iznose oko 753.000 KM.
Iako izneseni podaci pokazuju razliku u broju putovanja i ukupnim troškovima između dva mandata, ostaje otvoreno pitanje efekata tih putovanja i njihovih konkretnih rezultata po vanjskopolitičku poziciju Bosne i Hercegovine.
U istom periodu, zemlja je prolazila kroz niz institucionalnih i političkih izazova od usporenog napretka na evropskom putu, preko međunarodnog finansijskog nadzora i monitoring procesa u okviru relevantnih tijela, do općeg zastoja u reformama koje se godinama navode kao ključne za integracije.
Tokom ranijih godina, posebno u periodu pandemije COVID-19, u javnosti su se također pojavljivale kritike na račun nabavke vakcina i načina na koji je država odgovarala na zdravstvenu krizu, što je dodatno pojačalo percepciju neefikasnosti institucija.
U tom kontekstu, dok se sabiraju stotine hiljada konvertibilnih maraka potrošenih na službena putovanja, ostaje pitanje koje se u javnosti često ponavlja, koliki je stvarni politički i diplomatski učinak tih putovanja, u trenutku kada su se istovremeno gomilali problemi u evropskim integracijama i međunarodnim obavezama države.
