Ilustracija crtanog lika sa modricom na oku, postavljena na vratima ženskog toaleta autobuske stanice u Olovu, uklonjena je nakon upita portala Kreni.ba. Dok iz kompanije Centrotrans navode da nisu bili upoznati sa spornim crtežom, stručnjakinje upozoravaju da ovakvi prikazi doprinose normalizaciji nasilja nad ženama i mogu imati posljedice za osobe koje su preživjele rodno zasnovano nasilje.
Na vratima ženskog toaleta autobuske stanice u Olovu stoji Oliva, lik iz crtanog filma “Mornar Popaj”. Jedno oko joj je okruženo tamnom modricom, a izraz lica nesretan. Njen lik označava da se radi o ženskom toaletu.
Na drugoj strani je Popaj, s lulom u ustima i bez modrica.
Kada je novinarka portala Kreni.ba ukazala na problem da se na vratima ženskog toaleta nalazi ilustracija žene sa modricom, razgovor s uposlenikom koji naplaćuje ulaz je skrenuo u drugom smjeru. Umjesto problematiziranja zbog čega je nasilje nad ženom prikazano kao oznaka ženskog prostora, uslijedilo je objašnjenje da modricu nije izazvao Popaj nego ‘Badža’, uz komentar da bi žene trebalo da traže “Popaje, a ne badže”.
Nakon razgovora sa radnikom, novinarka je uputila upit kompaniji Centrotrans, koja upravlja autobuskom stanicom u Olovu. Ilustracija je promptno otklonjena, uz brzi odgovor Centrotransa.
Međutim, pitanje koje ostaje nije samo zašto se takav crtež nalazio na vratima toaleta kroz koji svakodnevno prolazi veliki broj putnika, već i šta nam govori činjenica da je žena sa modricom mogla postati oznaka ženskog prostora.
Nasilje normalizirano
Emina Bošnjak, direktorica Sarajevskog otvorenog centra, smatra da ova ilustracija prije svega pokazuje koliko je nasilje nad ženama i dalje normalizirano u našem društvu.
“Ovdje ne govorimo samo o jednoj ilustraciji, nego o činjenici da je nekome bilo prihvatljivo da žena sa vidljivim tragovima fizičkog nasilja bude oznaka za ženski toalet. Još je važnije da je takva ilustracija postavljena u prostoru koji svakodnevno koristi veliki broj ljudi”, kaže Bošnjak.
Prema njenim riječima, nije presudno da li je riječ o stvarnoj osobi ili animiranom liku.
“Neko će reći da se radi ‘samo o crtanom liku’ i da je riječ o pretjeranoj reakciji. Međutim, problem nije u tome da li je u pitanju stvarna osoba ili animirani lik. Problem je poruka koju taj prikaz prenosi. Ovdje je žena sa modricom iskorištena kao simbol za označavanje ženskog prostora. Dakle, nasilje nad ženom nije prikazano kao nešto zabrinjavajuće ili neprihvatljivo, nego kao nešto što može poslužiti kao šala, dekoracija ili svakodnevni simbol ženskog identiteta”, kaže ona.
Bošnjak podsjeća da se ovo dešava u trenutku kada Bosna i Hercegovina još uvijek traži adekvatan odgovor na problem femicida i nasilja nad ženama.
“U takvom društvenom kontekstu korištenje pretučene žene kao oznake za ženski toalet ne može se posmatrati kao bezazlen detalj”, ističe.
Dodaje da se Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH odnosi na sva pravna lica, uključujući i privatne kompanije, ali da društvena odgovornost podrazumijeva mnogo više od poštivanja minimalnih zakonskih obaveza.
“Ona podrazumijeva i promišljanje o tome da li svojim postupcima doprinosimo ravnopravnosti ili reprodukujemo stereotipe i normalizujemo nasilje.”
Bošnjak navodi da građani i građanke koji smatraju da određeni sadržaji banaliziraju nasilje nad ženama ili stvaraju uvredljivo okruženje mogu podnijeti pritužbe Gender centru Federacije BiH, Centru za jednakost i ravnopravnost polova Republike Srpske, Agenciji za ravnopravnost spolova BiH ili Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.
Nasilje kao predmet humora
Da posljedice ovakvih prikaza nisu samo simboličke smatra i Amra Muradbegović, psihoterapeutkinja specijalizirana za psihodramu iz Udruženja građana Viva žene Tuzla.
“Kada se lik žene prikazuje kroz karikaturu koja sugerira povredu, modricu ili posljedicu nasilja, a pritom je predstavljena na šaljiv način, implicitna poruka može biti da je nasilje nad ženama nešto uobičajeno, bezazleno ili čak predmet humora”, kaže Muradbegović.
Takvi sadržaji mogu imati vrlo konkretan uticaj na žene koje su preživjele nasilje.
“Kod nekih žena ovakvi prikazi mogu izazvati retraumatizaciju. Retraumatizacija ne znači nužno ponovno proživljavanje traume u punom intenzitetu, ali može uključivati neugodne uspomene, osjećaj straha, srama ili bespomoćnosti, pojačanu anksioznost te tjelesne reakcije poput ubrzanog rada srca ili napetosti.”
Posebno su, dodaje, osjetljive osobe koje su preživjele fizičko, psihološko ili seksualno nasilje, jer ovakvi prizori mogu djelovati kao okidači koji ih podsjećaju na iskustva koja pokušavaju prevladati.
Muradbegović upozorava da pretvaranje nasilja u šalu ima posljedice koje nadilaze pojedinačne slučajeve.
“Kada se nasilje pretvara u šalu smanjuje se empatija prema žrtvama, otežava se prepoznavanje nasilja kao ozbiljnog društvenog problema, stvara se atmosfera u kojoj žrtve mogu osjećati da neće biti shvaćene ozbiljno te se održava kultura šutnje i minimiziranja nasilja.”
Način na koji društvo govori o nasilju, dodaje, utiče i na proces oporavka preživjelih.
“Žene se lakše odlučuju potražiti pomoć u okruženju koje jasno osuđuje nasilje i pokazuje poštovanje prema njihovom iskustvu. Nasuprot tome, banaliziranje nasilja može pojačati osjećaj usamljenosti, srama i nerazumijevanja.”
Kultura koja nasilje prikazuje kao šalu ili bezazlenu svakodnevicu, zaključuje, ne šteti samo ženama koje su nasilje preživjele.
“Ona šteti cijelom društvu jer umanjuje sposobnost zajednice da prepozna, osudi i spriječi rodno zasnovano nasilje.”
Centrotrans uklonio ilustraciju
Iz kompanije Centrotrans navode da prije zaprimanja upita nisu bili upoznati sa ilustracijom koja se nalazila na ulazu u ženski toalet autobuske stanice u Olovu.
“Odmah po zaprimanju Vašeg upita izvršena je provjera navoda te je ilustracija uklonjena”, naveli su u odgovoru.
Toalet nakon intervencije
Ističu da predmetni toalet nije u direktnom upravljanju Centrotransa, već je dat u zakup trećem licu koje samostalno obavlja djelatnost i organizuje prostor koji koristi.
“Bez obzira na navedeno, smatramo da sadržaji koji se nalaze u prostorima autobuskih stanica trebaju biti primjereni svim korisnicima i usklađeni s vrijednostima međusobnog poštovanja i uvažavanja.”
Dodaju da takvi prikazi ni na koji način ne odražavaju vrijednosti njihove kompanije te da se, kao društveno odgovorna organizacija, zalažu za kulturu poštovanja, profesionalne komunikacije i jednakih mogućnosti za sve. Ističu i da provode programe usmjerene na osnaživanje žena i povećanje njihovog učešća u transportnom sektoru.
Ilustracija sa vrata ženskog toaleta danas više ne postoji. Pitanje koje ostaje jeste koliko smo navikli na prikaze nasilja nad ženama da ih prestajemo primjećivati onda kada postanu dio svakodnevnog okruženja.
