Bosna i Hercegovina formalno izlazi na jedne opće izbore, ali politička realnost pokazuje da će birači u oktobru odlučivati u najmanje tri različite političke arene. Bošnjačko-građanski politički prostor u Federaciji BiH, hrvatski politički korpus i politička scena Republike Srpske ulaze u izbornu godinu sa različitim pitanjima, različitim rivalstvima i različitim političkim ciljevima.
Dok se u međunarodnim krugovima često govori o Bosni i Hercegovini kao jedinstvenom političkom prostoru, domaća stvarnost pokazuje da će izborni rezultati biti proizvod tri paralelne političke utakmice čiji će se pobjednici tek nakon izbora pokušati dogovoriti o tome kako će zemlja izgledati u naredne četiri godine.
Zbog toga će stvarni pobjednik izbora biti poznat tek kada budu završeni postizborni pregovori, a ne kada Centralna izborna komisija objavi rezultate.
Rascjepkani probosanski prostor
Najveća politička neizvjesnost ove godine nalazi se unutar bošnjačkog i građanskog političkog korpusa.
Za razliku od prethodnih ciklusa, birači će birati između velikog broja stranaka koje dijele slične birače, ali nude različite političke pristupe.
SDA ulazi u izbore samostalno, oslanjajući se na svoju infrastrukturu, organizaciju i stabilno biračko tijelo. Istovremeno, značajan dio političkih protivnika SDA čine stranke koje su tokom posljednjih petnaest godina nastale upravo iz nekadašnjeg SDA-ovog političkog kruga.
NES, PDA i Naprijed već su najavili zajednički nastup na federalnom i državnom nivou. Narod i Pravda odlučila je graditi vlastiti politički put zajedno sa Socijaldemokratima BiH i Strankom umirovljenika. SDP nastavlja okupljati širi građanski i lijevi centar, dok Naša stranka ostaje dosljedna samostalnom liberalnom nastupu.
Posebno zanimljiva ostaje pozicija Demokratske fronte. Stranka Željka Komšića možda više nema političku snagu iz svojih najboljih godina, ali i dalje posjeduje prepoznatljivo biračko jezgro koje bi moglo imati značajnu ulogu u raspodjeli mandata i kasnijem formiranju vlasti.
Upravo zbog velikog broja političkih aktera najvažnije pitanje nije ko će osvojiti najviše glasova nego ko će nakon izbora uspjeti okupiti najširu parlamentarnu većinu.
Kandidatura Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića dodatno simbolizira podijeljenost ovog političkog prostora. Iako se često predstavljaju kao suprotnosti, riječ je o političarima sa dugogodišnjim iskustvom koji predstavljaju dva različita koncepta političkog okupljanja unutar istog biračkog bazena.
Hvatski politički korpus traži alternativu
Godinama se hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini posmatrala kao prostor gotovo potpune dominacije HDZ-a BiH.
Ovi izbori mogli bi pokazati da li je ta dominacija i dalje neupitna.
HDZ BiH u utrku za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ulazi sa Darjanom Filipović, nastavljajući politiku koju stranka godinama gradi kroz insistiranje na legitimnom predstavljanju Hrvata i izmjenama Izbornog zakona.
Nasuprot HDZ-u nalazi se blok stranaka okupljenih oko HDZ-a 1990, koji kandiduje Zdenka Lučića. Za razliku od ranijih izbora, opozicija unutar hrvatskog političkog korpusa djeluje organizovanije i ozbiljnije nego prethodnih godina.
Čak i ako HDZ BiH zadrži vodeću poziciju, važno će biti pratiti kolika će biti razlika između dva politička bloka. Manji jaz nego ranije značio bi da unutar hrvatskog biračkog tijela postoji sve veći prostor za politički pluralizam.
Dodatnu dimenziju izborima daje kandidatura Slavena Kovačevića iz Demokratske fronte.
Kovačević ne nastupa kao kandidat jedne nacionalne političke opcije nego kao zagovornik građanskog koncepta Bosne i Hercegovine. Njegova kandidatura vjerovatno neće odlučiti pobjednika izbora, ali bi mogla uticati na raspored glasova i dodatno otvoriti raspravu o budućem modelu političkog predstavljanja u zemlji.
Za hrvatski politički prostor izbori 2026. neće biti samo borba za člana Predsjedništva BiH. Oni će pokazati postoji li ozbiljna alternativa dugogodišnjoj dominaciji HDZ-a BiH.
Može li opozicija RS ugroziti SNSD?
Iako najveći dio pažnje privlače politički procesi u Federaciji BiH, izborni rezultat u Republici Srpskoj mogao bi imati presudan uticaj na formiranje vlasti na državnom nivou.
SNSD Milorada Dodika i dalje predstavlja najorganizovaniju političku snagu u Republici Srpskoj. Stranačka infrastruktura, dugogodišnje prisustvo u vlasti i kontrola ključnih političkih procesa daju SNSD-u značajnu prednost u odnosu na konkurente.
Međutim, opozicija okupljena oko SDS-a i PDP-a ulazi u izbore sa ambicijom da prvi put nakon dužeg perioda ozbiljnije ugrozi dominaciju SNSD-a.
Za razliku od nekih ranijih izbornih ciklusa, opozicione stranke pokušavaju biračima ponuditi jasnu poruku da izbori nisu samo glasanje za ili protiv pojedinaca nego odluka o političkom smjeru Republike Srpske u narednim godinama.
Ukoliko opozicija ostvari rezultat bolji od očekivanog, mogla bi postati važan faktor u formiranju državne vlasti. To bi otvorilo prostor za potpuno nove političke kombinacije i drugačije odnose između Sarajeva i Banje Luke.
Upravo zbog toga Republika Srpska neće biti samo posmatrač federalnih političkih procesa nego jedan od ključnih faktora ukupne postizborne matematike.
Ko će formirati vlast?
Najizgledniji scenario ostaje formiranje širokih koalicija sastavljenih od više stranaka i političkih blokova.
Moguće je da sadašnji partneri pokušaju obnoviti saradnju nakon izbora. Moguće je i stvaranje šireg probosanskog saveza ukoliko rezultati budu tijesni. Nije isključena ni situacija u kojoj će manje stranke poput Demokratske fronte, Naše stranke ili pojedinih regionalnih političkih subjekata postati ključni faktori za sastavljanje većine.
Jednako tako, odnos snaga između SNSD-a i opozicije u Republici Srpskoj, kao i rezultat sukoba između HDZ-a BiH i bloka okupljenog oko HDZ-a 1990, mogli bi imati direktan uticaj na sastav buduće državne vlasti.
Zbog toga izbori 2026. godine nisu samo pitanje ko će osvojiti najviše glasova.
Pravo pitanje je može li Bosna i Hercegovina nakon izbora dobiti stabilnu političku većinu u trenutku kada su političke podjele dublje nego ikada, a politička scena fragmentiranija nego u bilo kojem izbornom ciklusu nakon Dejtona.
Oktobarski izbori mogli bi potvrditi postojeće političke odnose. Ali jednako tako mogli bi označiti početak nove političke faze u kojoj više nijedan politički centar neće moći samostalno određivati pravac kojim će zemlja ići.
U državi sastavljenoj od tri političke arene, najveća pobjeda neće biti osvojiti izbore. Najveća pobjeda biće uspjeti sastaviti vlast.