Plavi telefon, koji postoji od 2013. godine, danas predstavlja oslonac za mentalno zdravlje djece i mladih u BiH. Svjetski dan mentalnog zdravlja se obilježava 10. oktobra. Važno je da govorimo o tome kako se osjećamo, šta nas brine i sa čim se teško nosimo. Ono najvažnije, da se zapitamo da li u trenucima kada nam je teško imamo kome da se obratimo.
Kada su u pitanju djeca i mladi, dostupnost podrške posebno je jako važna. Ono što
odraslima ponekad izgleda kao „dječiji problem“ za dijete može predstavljati ozbiljnu
emocionalnu teškoću. Problem koji ne moraju nositi sami kroz svoje odrastanje.
Plavi telefon, trenutno jedina akreditovana linija za psihološku pomoć i podrški djeci i
mladima na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Linija plavog telefona bilježi sve veći broj razgovora o mentalnom zdravlju.
Svaki četvrti razgovor odnosi se na suicid i/ili zlostavljanje
Podaci Savjetodavne linije „Plavi telefon“, koju od 2013. godine vodi Udruženje
„Nova generacija“, pokazuju koliko je potreba za ovakvom vrstom podrške velika. Od
početka rada do danas, Plavi telefon je zabilježio više od 73.500 poziva putem
telefona i više od 12.000 javljanja putem četa.
Najveći broj savjetodavnih razgovora odnosi se upravo na mentalno zdravlje. To uključuje: anksioznost, depresivna osjećanja, napade panike, usamljenost, samopovređivanje i suicidalne misli. Posebno zabrinjava podatak da se svaki četvrti razgovor odnosi na suicid i/ili
zlostavljanje. Ovaj podatak ne govori samo o broju razgovora, već ukazuje i na
potrebu da djeca i mladi imaju mjesto na kojem mogu progovoriti o teškim iskustvima.
Posebno onda kada ne znaju kome da se obrate.
Izvor : Freepik
Iza ovih brojki nalaze se djeca i mladi sa različitim iskustvima i potrebama. To može
biti dijete koje se boji da će razočarati roditelje, mlada osoba koja se osjeća
usamljeno.. Iako je svakodnevno okružena ljudima, dijete koje trpi vršnjačko nasilje,
osoba koja doživljava napade panike ili mlada osoba koja prvi put nekome govori o
suicidalnim mislima.
Njihova iskustva možda jesu različita, ali jedno je zajedničko. Svi oni pate i
proživljavaju veliku i intenzivnu bol, koja traži da je razumijemo. U takvim trenucima
nije potrebno odmah imati rješenje. Ponekad je prvi i najvažniji korak imati nekoga ko
će saslušati, razumjeti i pomoći da se pronađe sljedeći korak.
Zato je važno da svako dijete i svaka mlada osoba zna da postoji sigurno mjesto na
kojem mogu reći kako im je. Bez straha da će biti ismijani, osuđeni ili da će neko
njihov problem smatrati nevažnim. Ne postoje glupi, smiješni ili nevažni dječiji
problemi. Ono što odrasloj osobi može izgledati kao mala stvar, za dijete može biti
nešto što u određenom trenutku zauzima cijeli njegov svijet.
Izvor : Freepik
O čemu djeca i mladi najčešće razgovaraju?
Mentalno zdravlje djece i mladih danas je tema o kojoj se sve više govori, ali još
uvijek postoje brojna djeca koja svoje teškoće nose sama. Anksioznost, depresivna
osjećanja, napadi panike, usamljenost, samopovređivanje i suicidalne misli samo su
neke od tema zbog kojih djeca i mladi traže pomoć.
Međutim, važno je razumjeti da se oni rijetko javljaju samo zbog jedne teme. Teškoće
u mentalnom zdravlju često su povezane sa odnosima sa vršnjacima, emotivnim
vezama, prijateljstvima porodičnim odnosima, pritiskom i očekivanjima, osjećajem
neprihvaćenosti, kao i iskustvima nasilja i zlostavljanja.
Upravo iskustvo razgovora sa djecom i mladima pokazuje koliko su ove teme
međusobno povezane. Dijete se može javiti zbog problema sa najboljim prijateljem, a
tokom razgovora postane jasno da već duže vrijeme zapravo osjeća usamljenost.
Mlada osoba može govoriti o problemima u emotivnoj vezi, dok se iza toga krije
snažan osjećaj bezvrijednosti ili strah od odbacivanja. Dijete može govoriti o
svađama sa roditeljima, a istovremeno se boriti sa anksioznošću ili osjećajem da
nikada nije dovoljno dobro.
Zbog toga, mentalno zdravlje djece nije moguće posmatrati odvojeno od njihovih
odnosa i okruženja. Porodični odnosi, vršnjački odnosi, emotivne veze, škola, pritisak
i očekivanja, nasilje, odbacivanje i osjećaj nepripadanja. Sve to može snažno uticati na to
kako se dijete osjeća i na koji način se nositi sa teškoćama.
Izvor : Freepik
Tražiti pomoć nije znak slabosti već hrabrosti!
Problem sa najboljim prijateljem, strah od škole, svađa sa roditeljima, prvi raskid,
osjećaj da se ne uklapa u društvo.. Pritisak da bude uspješno ili iskustvo nasilja mogu
biti dovoljno veliki razlozi da dijete poželi razgovarati sa nekim. Važno je da zna da
ne mora čekati da problem postane „dovoljno ozbiljan“ da bi zatražilo pomoć.
Tražiti pomoć nije znak slabosti već hrabrosti. Reći „nije mi dobro“, „ne znam kako da riješim ovo“, „osjećam se usamljeno“ ili „treba mi pomoć“ zahtijeva hrabrost. Posebno u periodu odrastanja, kada postoji snažna potreba za prihvatanjem i strah od toga da ćemo slabo pred drugima.
Briga o mentalnom zdravlju ne počinje tek onda kada se pojavi ozbiljan problem.
Počinje mnogo ranije, razgovorom, slušanjem, razumijevanjem i stvaranjem prostora
u kojem dijete može slobodno govoriti o svojim emocijama i iskustvima. Djeci je
potrebno pokazati da su sve njihove emocije dozvoljene i da nije sramota reći da su
tužni, uplašeni, zbunjeni ili preopterećeni. Jednako je važno da znaju da postoje
situacije u kojima je sasvim u redu potražiti podršku odrasle osobe ili stručnjaka.
Izvor : Arhiva “Nova generacija”
Gdje potražiti pomoć?
Mentalno zdravlje uključuje sposobnost da prepoznajemo i razumijemo svoje
emocije. Da gradimo odnose u kojima se osjećamo sigurno, da se nosimo sa stresom
i promjenama, ali i da znamo kada nam je potrebna podrška. Upravo zato o mentalnom
zdravlju djece i mladih treba govoriti i onda kada ne postoji kriza. Kako bi djeca
naučila da brinu o sebi, prepoznaju kada im je teško i na vrijeme potraže pomoć.
Plavi telefon predstavlja važan dio takve podrške. Trenutno je jedina akreditovana
savjetodavna linija u Bosni i Hercegovini koja pruža psihološku pomoć i podršku djeci
i mladima na nivou cijele zemlje. Dostupan je svakog radnog dana od 9 do 17
časova, a na liniji rade psiholozi koji djeci i mladima pružaju stručnu pomoć, podršku i
informacije.
Biti siguran i osjećati povezanost su naše bazične emocionalne potrebe.
Važnost ovakve linije nije samo u tome što postoji još jedan način da dijete dođe do
pomoći. Njena vrijednost je i u tome što dijete zna da postoji sigurno mjesto na kojem
može biti saslušano i onda kada još uvijek nije spremno. Možda ne može svoj problem
podijeliti sa roditeljem, nastavnikom, prijateljem ili nekom drugom osobom iz svog
okruženja.
Prvi korak u traženju podrške
Ponekad upravo prvi razgovor može biti početak promjene jer postoji sa druge strane
neko kome je stalo da bude tu. Neko ko ga čuje i vidi ono što dijete donosi sa sobom u
razgovor. Zapravo, to nam je svima potrebno, ali mnoga djeca odrastaju bez toga.
Svjetski dan mentalnog zdravlja zato nije samo prilika da govorimo o mentalnim poremećajima, krizama ili suicidu. To je prilika da govorimo i o svakodnevnim stvarima koje čine mentalno zdravlje. O sigurnosti, pripadanju, odnosima, podršci, odmoru, emocijama i osjećaju da nismo sami. Važno je pitati dijete kako je, ali još važnije zaista saslušati odgovor.
Dijete ne treba da bude „dovoljno loše“ da bi zaslužilo pomoć. Dovoljno je da mu je
teško. A kada mu je teško, važno je da zna da ne mora kroz to prolaziti samo.
Plavi telefon je tu da sasluša djecu i mlade, bez osude i sa razumijevanjem. Jer
ponekad jedan razgovor ne riješi sve, ali može biti prvi korak da dijete više ne nosi
sve samo.
Razgovori o mentalnom zdravlju i odrastanju imaju moć da mijenjaju živote.
