Na društvenim mrežama vjerovatno ste upratili emisiju „Radion podcast“, čije su teme vrlo često fokusirane na najvažnija pitanja tuzlanske regije, ali i šire. Kritički osvrt na svakodnevnicu, političke prilike, ali i rad onih koje biramo danas, u lokalnim medijima je teško čuti. Upravo o onome što ne nalazimo u saopštenjima ili naučenim izjavama vlasti govore voditelji Zlatko Ledić i Nihad Kasumović.
Pored toga, obradili su širok spektar društvene zbilje kroz teme iz umjetnosti, teatra, književnosti, muzike, ekologije, političke analize i aktivizma.
Svoj projekat započeli su u vrijeme pandemije COVID-19, a i danas rade bez sponzora, isključivo iz ideoloških razloga.
„Imali smo s prijateljima formiranu grupu na Viberu i, nakon sati razgovora, često bismo rekli da smo to trebali snimati. Naravno, u tom periodu se pojavljuje sve više podcasta, pa smo i mi odlučili da svoju zainteresiranost za društvena kretanja pretočimo u ovaj format. Prvu, neobjavljenu pilot-epizodu uradili smo 9. maja 2023. godine u prostoru Jazz Caffe-a u Tuzli. Tema je bila antifašizam, a snimali smo u audio formatu. Nedugo nakon toga, u istom prostoru, pridružio nam se sada već naš dobar prijatelj, sociolog Srđan Puhalo, te smo snimili prvu zvaničnu epizodu za naš YouTube kanal“, pričaju za portal Kreni.ba.
Kritički se osvrću na teme u tuzlanskoj regiji, ali, kako kažu Ledić i Kasumović, nakon brojnih obrađenih tema odlučili su svoj grad prikazati što realnije — sa svim njegovim prednostima i manama. Upravo takvih kritičkih glasova na lokalnom nivou nedostaje.
„Kada je riječ o kritičkom novinarstvu, pa tako i o kritičnoj masi, toga nikad dosta. Stanje na terenu pokazuje da toga ima jako malo, što potvrđuje i činjenica da smo neke aktuelne teme problematizirali prije zvaničnih medija, što je porazno za medijsku scenu našeg grada“, pojašnjavaju autori Radion podcasta.
Reakcije javnosti na njihov rad, kako navode, uglavnom su pozitivne, ali uvažavaju i sugestije. Iz ličnog iskustva smatraju da građanske inicijative ne nedostaju, ali da su oslabljene nepovjerenjem u institucije.
„Jedan dio građana prilagodio se postojećem stanju, prvenstveno kako bi osigurao vlastitu egzistenciju, dok drugi traže načine da aktivno doprinesu promjenama. Možemo zaključiti da ne živimo u društvu bez volje za djelovanjem, već u društvu koje još uvijek traži povjerenje u snagu zajednice. Upravo zato u našim emisijama ističemo važnost direktnih izbora za savjete mjesnih zajednica.“
Kada je riječ o cenzuri u medijima, koja je prisutna i u Tuzlanskom kantonu, odakle dolaze Kasumović i Ledić, smatraju da po tome nismo izuzetak, ali ističu važnost pitanja autocenzure.
„Urednici i novinari unaprijed znaju šta bi moglo izazvati nervozu kod vlastodržaca i to neće objaviti kako im se ne bi zamjerili. Ne čekaju zabranu — već je sami sebi nameću. To je potpuna kapitulacija i svođenje profesije na propagandu.“
U Tuzlanskom kantonu često izostaje reakcija mainstream medija na teme koje se tiču vlasti i njihovog rada. Kao jedan od razloga Ledić i Kasumović navode: „Postoji problem finansiranja kroz reklamiranje firmi i institucija na lokalnim portalima, koji potom upadaju u svojevrsnu ‘talačku krizu’ i ne žele ‘čačkati mečku’ kako im se ne bi uskratile značajne finansijske podrške.“
Prema njihovom mišljenju, možda se upravo na marginama društva i u alternativnim medijima krije suština savremenog novinarstva.
