Kozluk je i ove godine nekoliko dana živio nekim svojim posebnim ritmom. Uz Drinu su se susreli pjesma, tradicija, gluma i ljudi, a „Susreti na Drini ’26“ još jednom su pokazali da manifestacije nisu samo programi zapisani na plakatu, one su način da jedno mjesto sačuva vlastitu priču.
U Kozluku se tih dana nije samo slušala muzika. Prisjećalo se, pričalo, kuhalo, smijalo i pjevalo. Na obalama Drine susretali su se oni koji pamte kako je nekada bilo i oni koji tek trebaju naučiti zašto je važno da se neke stvari ne zaborave.
Manifestaciju „Susreti na Drini ’26“ organizuje Udruženje „Nova Svjetlost“, koje je posljednjih godina postalo jedno od važnijih mjesta okupljanja Kozlučana i ljudi iz ovog kraja.
Noć kada je Kozluk zapjevao
Jedna od večeri pripala je muzici. Program nazvan „Noć meraka“ okupio je brojnu publiku, a Kozluk je te noći imao svoju malu muzičku pozornicu na kojoj su se susreli iskustvo i mladost.
Prije pjesme, publici se obratio predsjednik Udruženja „Nova Svjetlost“ Mirsad Terzić, čovjek koji je posljednjih godina značajno doprinio da ovo udruženje bude pokretač društvenog i kulturnog života Kozluka.
Njegova poruka bila je jednostavna ono što se radi za vlastiti kraj ima smisla samo ako okuplja ljude i vraća život u mjesta koja su predugo bila na margini.
Srdačno je dočekan i gradonačelnik Zvornika Bojan Ivanović, koji je istakao podršku Gradske uprave aktivnostima „Nove Svjetlosti“, u okviru mogućnosti koje lokalna uprava ima.
A onda je riječ preuzela pjesma.
Uz orkestar Prvog zvorničkog pjevačkog društva „Izvornik“, kojim je dirigovao maestro Ljubiša Popović, pred publikom su se smjenjivali vokalni solisti različitih generacija.
Mustafa Kupinić, Ševko Pekmezović i Petar Spremo, vokalni solista „Izvornika“, predstavljali su iskustvo i godine provedene uz muziku. Nasuprot njima, odnosno uz njih, stajale su Aleksandra Gavrić iz Kozluka i Amina Gušić iz Sapne mlađe snage koje su pokazale da ova priča ima i nastavak.
Bilo je tu pjesme koju publika zna, pjesme uz koju se pjevuši, ali i one koja se sluša u tišini. A kada se završila posljednja pjesma, ostao je utisak da se te večeri nije dogodio samo muzički program.
Dogodio se susret.
Od meraka do lonca
A onda je drugi dan donio nešto sasvim drugačije, ali jednako važno za identitet ovog kraja.
U Kozluku je održano takmičenje u pripremi bavnje, biljke za koju se u ovom kraju vjeruje da je upravo odavde potekla.
Danas bi mnogima možda zvučalo neobično da je jedno jelo od biljke nekada bilo luksuz i pripremalo se samo u posebnim prilikama. Ali upravo takve priče čine gastronomsku tradiciju više od običnog recepta.
Jer ono što se kuha u jednom kraju često govori mnogo više od sastojaka.
Govori o vremenu u kojem se živjelo, o ljudima koji su znali šta raste uz rijeku i u šumi, o domaćinstvima u kojima se znalo šta se kada bere i kako se priprema. Govori i o tome koliko se malo nekada imalo, a koliko se iz tog malo znalo napraviti.
Zato takmičenje u pripremi bavnje nije bilo samo nadmetanje u kuhanju.
Bilo je to podsjećanje na jednu staru Kozlučku priču.
Smijeh za kraj dana
Druga večer donijela je i pozorište. Pred publikom je izvedena predstava „Ko je lud“, u kojoj su nastupili glumci Zlatan Škaljić i Adem Smailhodžić.
Nakon pjesme i tradicionalne kuhinje, Kozluk je tako dobio i večer smijeha još jedan način da se ljudi okupe i provedu vrijeme zajedno.
A upravo je u tome možda i najveća vrijednost „Susreta na Drini“.
U vremenu kada se ljudi sve rjeđe susreću uživo, kada se komšiluk sve češće poznaje preko društvenih mreža, a tradicija polako nestaje iz svakodnevnog života, ovakvi događaji vraćaju jednu jednostavnu stvar osjećaj zajednice.
Drina pamti
Susreti na Drini nisu samo nekoliko dana programa. Iza njih je mnogo veća priča, priča o Kozluku, njegovim ljudima, običajima, pjesmi i hrani, o onome što je bilo i onome što tek dolazi.
Zato će se sa ovogodišnjih susreta pamtiti i „Noć meraka“, i glasovi koji su se uz „Izvornik“ širili Kozlukom, i mlade Aleksandra i Amina koje su pokazale da pjesma ima budućnost.
Pamtit će se i bavnje, stara priča o biljci koja je nekada bila luksuz na trpezi, kao i predstava koja je publici donijela smijeh.
Ali možda će se najviše pamtiti ono najjednostavnije ljudi jedni pored drugih.
Jer Drina je mnogo toga odnijela nizvodno, ali neke priče ipak nisu nestale.
Još se čuju u pjesmi.
Još mirišu iz starih lonaca.
Još žive u ljudima.
I upravo zbog toga Kozluk i ove godine ima svoje Susrete na Drini.
