Nakon serije femicida u Bosni i Hercegovini zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić putem društvenih mreža ukazala je na problem prilikom postupanja policijskih službenika koji su u velikom broju slučajeva neprofesionalno ragovali na prijavu nasilja u porodici od strane žrtve. Jurišić je naglasila kako je prva karika je najvažnija karika i ne smije biti loša po ovom pitanju.
Koristeći odgovore službenika sa kojima su se suočavale žrtve prikazala je anomaliju u zaštiti žena izloženih nasilju.
I ti možeš dobiti prijavu za lažno prijavljivanje
„Da je htio, do sada bi to uradio.
N.B. iz Sarajeva nedavno je provela šest i po sati u policijskoj stanici kako bi prijavila nasilje sada već bivšeg supruga zbog kojeg je prethodno dva puta utočište morala tražiti u sigurnoj kući.
Došla je u 21 sat u policijsku stanicu. I čekala do 3 sata i 30 minuta ujutro. Policijski inspektor je bio na terenu. Rekli su joj da ga mora sačekati. Nije bilo nikog drugog da u tih šest i po sati sasluša N.B.
U razgovoru sa žrtvama nasilja u porodici, sve ističu primjedbe na rad pojedinih policijskih službenika.
„Da je htio nešto uraditi, do sada bi uradio.“
„Najlakše se razvesti.“
„Imaš maloljetno dijete. Ako se razvedeš, sutra će biti podvojena ličnost.“
„Nemoj se istresati na mene.“
„ I ti možeš dobiti prijavu za lažno prijavljivanje.“
„Dosadna si više.“
* „Mi se baš pitamo gdje si ti. Nisi nam dolazila četiri mjeseca.“
Ovo su samo neke od izjava policijskih službenika prilikom susreta sa žrtvama koje u policijsku stanicu dolaze prijaviti nasilje u porodici. Uglavnom izbezumljene od straha, izgubljene, bespomoćne, najčešće modre od batina.
Prva karika je najvažnija karika i ne smije biti loša po ovom pitanju.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo uspostavilo je praksu da izjave žena žrtava nasilja u porodici uzimaju stručne saradnice i tužiteljice. Žrtve, u većini slučajeva žene, lakše se povjeravaju ženama.
Ukoliko ova praksa unapređuje rad Tužilaštva, ne vidim razloga da je ne prihvati i policija. Pogotovo nakon ubistva Amre Kahrimanović iz Tuzle, koju je ubio policijski službenik, Elme Godinjak iz Sarajeva, koju je ubio pripadnik (privatne) agencije za sigurnost, Inele Selimović i njenog maloljetnog sina iz Kalesije, te Nermine Kovačević iz Gračanice. Inela i Nermina su prijavile nasilje, na šta se očigledno nije ni pravovremeno ni adekvatno reagovalo.
Promjene su neophodne, uključujući i prihvatanje dobrih praksi. To bi sigurno spasilo ljudske živote. Žrtve vrlo često i ne znaju kakva su njihova prava. N.B. će ubuduće bar imati besplatnu pravnu pomoć i podršku,” napisala je Jurišić.
