Hasiba Smajić danas živi na privremenoj adresi u Sarajevu. Nakon operacije štitne žlijezde i frakture kuka kreće se otežano. U glavni grad doselila je iz Banjaluke, gdje je do 1993. godine radila u preduzeću „Incel“. Njena priča jedna je od hiljada koje ni više od tri decenije nakon rata nisu dobile pravni epilog.
Tokom rata Hasiba je dobila otkaz.
Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske rješenjem iz 2019. godine utvrdilo je da je otkaz bio nezakonit i priznalo joj pravo na otpremninu. Međutim, ni šest godina kasnije to pravo nije ostvarila.
Na upit Kreni.ba iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS potvrđeno je da Hasiba Smajić ima priznato pravo na otpremninu, ali da će isplata biti izvršena „kada se obezbijede sredstva za te namjene“.
„Ne postoji javni registar podataka, ali prema podacima samog Ministarstva više od 58.000 osoba čeka obradu svojih zahtjeva ili isplatu otpremnina. Ombudsmani za ljudska prava Bosne i Hercegovine u više navrata preporučili su Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske da bez odlaganja izvrši isplate, odnosno ispuni obaveze po osnovu prava na otpremninu“, kaže zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Duška Jurišić, koja je posjetila Hasibu.
Hasiba danas živi sama. Njena braća i sestre nastanjeni su u državama Evropske unije.
Njeno pravo na otpremninu priznato je rješenjem koje, prema važećim propisima, zastarijeva deset godina od pravosnažnosti. Ukoliko do tada ne bude izvršena isplata, mogla bi izgubiti mogućnost da naplati potraživanje koje joj je država već priznala.
Sličnu sudbinu dijeli i Mihneta Pašalić, nekadašnja radnica Doma zdravlja Zvornik.
Početkom rata pozvana je na radnu obavezu. U vrijeme kada su u Zvorniku počela masovna ubistva bošnjačkog stanovništva, odlučila je da se tom pozivu ne odazove.
Nakon rata nije se uspjela vratiti na svoje radno mjesto. Otkaz je dobila 1997. godine, a pravo na otpremninu nikada nije ostvarila.
Građanima koji se nalaze u sličnoj situaciji Duška Jurišić savjetuje da zajednički insistiraju na ostvarivanju svojih prava.
„Moj savjet je da se građani s ovim potraživanjima udruže i kontinuirano vrše pritisak na Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Svake godine u budžetu izdvajaju se sredstva za isplatu otpremnina. Ona nisu dovoljna da se izmire sva potraživanja, ali nisu ni beznačajna. Najvažnije je da ne dođe do zastare potraživanja, koja nastupa deset godina od donošenja konačnog rješenja“, kaže Jurišić.
Za mnoge bivše radnike rješenja kojima su im priznata prava godinama ostaju samo dokumenti u fasciklama, dok isplata zavisi od sredstava koja još nisu obezbijeđena.
