Drugi pišu

ELEKTROPRIVREDA BiH: Investicije propale, energija sve skuplja

Elektroprivreda BiH uložila je 129 miliona KM u četiri velika energetska projekta koji nisu rezultirali novim proizvodnim kapacitetima. Dok su planirane elektrane ostale na papiru, kompanija bilježi pad vlastite proizvodnje, nedostatak uglja i sve veće izdatke za kupovinu električne energije. PIŠE: Anisa Mahmutović – Capital.ba Umjesto novih elektrana koje su trebale osigurati stabilniju proizvodnju struje, […]

Anisa Mahmutovic 6 min čitanja
ELEKTROPRIVREDA BiH: Investicije propale, energija sve skuplja

Fotografija: Arhiv kreni.ba

Elektroprivreda BiH uložila je 129 miliona KM u četiri velika energetska projekta koji nisu rezultirali novim proizvodnim kapacitetima. Dok su planirane elektrane ostale na papiru, kompanija bilježi pad vlastite proizvodnje, nedostatak uglja i sve veće izdatke za kupovinu električne energije.

PIŠE: Anisa Mahmutović – Capital.ba

Umjesto novih elektrana koje su trebale osigurati stabilniju proizvodnju struje, Elektroprivreda BiH danas se suočava s problemima zbog kojih sve više zavisi od tržišta električne energije. Milionska ulaganja u projekte koji nisu završeni nisu donijela očekivane rezultate, a neki od njih ostavili su i dugotrajne pravne i finansijske posljedice.

Najviše novca potrošeno je na Blok 7 Termoelektrane Tuzla, u koji je uloženo 100,5 miliona KM. Za hidroelektranu Vranduk izdvojeno je 19,64 miliona KM, za Blok 8 Termoelektrane Kakanj 7,02 miliona KM, dok je u projekte malih hidroelektrana na Neretvici uloženo 2,22 miliona KM.

Riječ je o investicijama od kojih se godinama očekivalo povećanje proizvodnih kapaciteta, ali nijedna od planiranih elektrana nije izgrađena.

Blok 7: Najveća investicija bez realizacije

Najskuplji među ovim projektima je Blok 7 Termoelektrane Tuzla, koji je trebao postati jedan od ključnih novih proizvodnih kapaciteta Elektroprivrede BiH i zamijeniti dio proizvodnje dotrajalih blokova.

Ugovor s kineskim izvođačima, vrijedan više od 1,4 milijarde KM, potpisan je 2014. godine. Međutim, projekat godinama nije napredovao planiranom dinamikom, a Elektroprivreda je krajem 2023. raskinula ugovor o izgradnji i sporazum o finansiranju.

Prema finansijskim podacima za 2024. godinu, u ovaj projekat uloženo je 100,5 miliona KM. Istovremeno, tokom te godine izvršen je povrat avansa kineskom izvođaču u iznosu od 247,94 miliona KM.

Blok 7 tako je ostao bez realizacije, iako je godinama predstavljan kao jedan od najvažnijih energetskih projekata u Federaciji BiH.

Vranduk završio na arbitraži

Sličnu sudbinu doživjela je i hidroelektrana Vranduk kod Zenice. Ugovor za projektovanje, isporuku opreme i izgradnju potpisan je 2016. godine s konzorcijem koji su činili Strabag i Končar.

Radovi su obustavljeni, a izvođač je početkom 2019. raskinuo ugovor. Elektroprivreda je u projekat do tada uložila 19,64 miliona KM.

Kompanija je naplatila bankarsku garanciju od 5,74 miliona eura, odnosno približno 11,23 miliona KM, ali time spor nije završen. Pred međunarodnim arbitražnim vijećem nastavljen je postupak, a odlukom iz 2021. godine Elektroprivredi je naloženo plaćanje 16,4 miliona eura.

Ured za reviziju institucija u FBiH u izvještaju za 2024. naveo je da je Strabag pokrenuo postupak priznavanja arbitražne odluke pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, dok je Elektroprivreda tražila da se ona ne prizna.

Umjesto nove elektrane, Vranduk je tako Elektroprivredi ostavio višegodišnji pravni spor i mogućnost dodatnih finansijskih obaveza.

Ni planirana izgradnja Bloka 8 Termoelektrane Kakanj nije ostvarena. Za ovaj blok, planirane snage 300 megavata, još 2010. godine najavljena je ekološka dozvola, a procijenjena vrijednost projekta iznosila je 544 miliona eura.

Ipak, prema finansijskom izvještaju Elektroprivrede, do kraja 2024. uloženo je svega 7,02 miliona KM, a tokom te godine nije bilo aktivnosti na realizaciji projekta.

Na rijeci Neretvici planirana je izgradnja 15 malih hidroelektrana, ali je projekat godinama izazivao protivljenje lokalnog stanovništva i ekoloških aktivista. Ugovori za njihovu izgradnju raskinuti su 2023. godine, a u finansijskim knjigama Elektroprivrede evidentirano je 2,22 miliona KM ulaganja.

Za razliku od ovih projekata, hidroelektrana Janjići, u koju je uloženo 7,17 miliona KM, i dalje je navedena u Planu poslovanja Elektroprivrede BiH za period 2026–2028. godine, zbog čega se ne može svrstati među definitivno napuštene investicije.

Nedostatak uglja i sve skuplja struja

Dok planirani proizvodni kapaciteti nisu izgrađeni, Elektroprivreda BiH sve teže pokriva vlastite potrebe za električnom energijom. Problem dodatno produbljuju nedovoljne isporuke uglja, zastoji u radu termoelektrana i smanjena proizvodnja.

Kompanija je 2025. godinu završila s gubitkom od 52,4 miliona KM. Vlastita proizvodnja električne energije iznosila je 4.808,6 GWh, što je 9,6 posto manje nego godinu ranije.

Istovremeno, troškovi nabavke električne energije i pomoćnih usluga dostigli su 532,64 miliona KM, odnosno 81,6 posto više nego 2024. godine. Od toga se 456,57 miliona KM odnosilo na kupovinu električne energije na tržištu.

Za pokrivanje proizvodnih zastoja i nedostajućih količina kupljeno je 1.286,7 GWh električne energije, za šta je izdvojeno 286,81 milion KM. Prosječna cijena iznosila je 222,9 KM po megavat-satu.

Jedan od ključnih problema je i nedostatak uglja. Rudnici koji posluju u okviru Koncerna Elektroprivrede BiH tokom 2025. isporučili su oko 1,015 miliona tona uglja manje od ugovorenih količina. Kompanija je upozorila i na probleme s kvalitetom uglja, kvarove na termoenergetskim blokovima i nepovoljnu hidrologiju.

Bivši direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić smatra da je jedan od ključnih razloga današnjeg stanja izostanak pravovremenog restrukturiranja rudnika.

Prema njegovim riječima, proizvodnja uglja smanjena je s nekadašnjih 5,5 miliona tona na najviše oko 3,5 miliona tona.

Poslanik u Parlamentu BiH Almir Bećarević smatra da su neuspjeli energetski projekti jedan od razloga problema u Elektroprivredi, ali upozorava da se odgovornost ne može svesti samo na neizgrađene elektrane.

„Elektroprivreda gubi utakmicu sa privatnom inicijativom. Projekti koji su propali su jednim dijelom uzrok problema, ali ima i drugih. Kadrovska problematika, manjak uglja, investicije. Četiri godine su propale, samo marketing“, kaže Bećarević.

Stručnjak za energetiku Edhem Bičakčić smatra da je smanjenje proizvodnje povezano i s odlukama o napuštanju proizvodnje uglja u rudnicima koji snabdijevaju termoelektrane.

„Donosioci odluka su požurili, pa digli ruke od proizvodnje uglja u rudnicima koji snabdijevaju termoelektrane. To su uradili šutke, dovodeći ih do stečaja. U rudniku u Zenici stečaj je i proglašen. Sličnu sudbinu su naumili i za druge rudnike, pravdajući to obavezama da BiH mora ispoštovati dekarbonizaciju. Jeste u obavezi do 2050. godine, a do tada je dug period i moramo raditi i računati na proizvodnju uglja i struju iz toga uglja. Uvoz od milijardu kWh za Elektroprivredu BiH je katastrofa“, kazao je Bičakčić.

Poskupljenje struje već najavljeno privredi

Problemi u proizvodnji i rast troškova nabavke električne energije već se odražavaju na poslovanje Elektroprivrede BiH, a posljedice bi mogli osjetiti i njeni kupci.

Kompanija je privrednim društvima već dostavila prijedloge ugovora za 2027. godinu s povećanjem cijena električne energije između 26 i 31 posto.

Za domaćinstva, do Nove godine, neće pokretati proceduru promjene cijena. Međutim, pitanje eventualnog poskupljenja tokom 2027. godine ostaje otvoreno, a jasnija slika očekuje se sredinom decembra, kada bi trebao biti usvojen plan poslovanja Elektroprivrede BiH.

Tako se posljedice višegodišnjeg odgađanja i odustajanja od velikih energetskih investicija danas prepliću s problemima u rudnicima, padom proizvodnje i sve skupljom nabavkom struje. Milioni uloženi u elektrane koje nisu izgrađene nisu riješili nijedan od tih problema, a Elektroprivreda se sve više oslanja na tržište kako bi osigurala električnu energiju.