Nakon što je istraživala nepravilnosti na Univerzitetu „Kallos“ i ukazivala na propuste institucija u kontroli visokog obrazovanja, novinarka Anisa Mahmutović mjesecima se suočavala s javnim diskreditacijama, objavljivanjem fotografija, prijavama i sudskim postupcima. Pravosnažna zabrana rada Univerziteta nije okončala priču, a odgovori na njene prijave zbog uznemiravanja još čekaju tužilačku odluku.
PIŠE: Maja Isović – Dobrijević – BUKA
Istraživanje privatnog Univerziteta „Kallos“ za tuzlansku novinarku Anisu Mahmutović nije završeno nakon što je Kantonalni sud u Tuzli pravosnažno potvrdio zabranu njegovog rada. Naprotiv, nakon objavljivanja istraživačkih tekstova počeo je period u kojem se, kako opisuje, umjesto odgovorima na pitanja o radu ove visokoškolske ustanove morala baviti vlastitom zaštitom.
Dopisi institucijama, javne objave, ismijavanje na društvenim mrežama, montirane fotografije i sudske tužbe postali su dio njenog svakodnevnog života. Mahmutović smatra da je riječ o organizovanoj kampanji diskreditacije čiji je cilj bio da je profesionalno i lično obeshrabri, ali i da je izoluje od organizacija i pojedinaca koji joj pružaju podršku.
Prvi ozbiljniji znak da više nije riječ samo o osporavanju njenog novinarskog rada, kaže, dobila je nakon saslušanja u vezi s istraživanjem Univerziteta „Kallos“.
Tada je, prema njenim riječima, rektorka Univerziteta Anka Bulatović Parlamentarnoj skupštini BiH dostavila dopis u kojem se osporava status e-Trafike kao medija, kao i njen novinarski status. Uslijedili su slični dopisi drugim domaćim i međunarodnim institucijama, uz optužbe da je politički povezana i dio navodne kampanje protiv vlasnika Univerziteta Nedeljka Stankovića.
„Pisalo je da e-Trafika nije medij, da ja nisam novinarka, da radim na nekakvoj ‘trafici’. A onda su dopisi počeli stizati mojim kolegama, pa domaćim i međunarodnim institucijama. Tamo su bile optužbe opet da nisam novinarka, da sam SDA, da sam dio urote protiv Nedeljka Stankovića“, navodi Mahmutović.
Pritisci su se, tvrdi, nastavili i na društvenim mrežama. Njene fotografije iz ranijih perioda života objavljivane su uz uvredljive natpise, dok su njena televizijska gostovanja montirana i korištena za ismijavanje.
Kada je zbog takvih objava podnijela prijavu Upravi policije MUP-a Tuzlanskog kantona, uslijedile su tužbe za klevetu. Jedna se odnosila na njen javni osvrt o napadima, a druga je uslijedila nakon saopćenja Evropske federacije novinara.
„Kada sam ga prijavila zbog svega toga Upravi policije i napisala status da ću takve organizirane napade prijaviti nadležnim institucijama, dobila sam od njega tužbu za klevetu. Druga je došla nakon saopštenja Evropske federacije novinara. Kaže, ja sam njemu narušila ugled jer sam ga prijavila, zamislite“, govori Mahmutović.
Posebno težak period za nju bio je maj prošle godine. Njena majka je prethodnog mjeseca pretrpjela težak moždani udar, a u tom periodu na društvenim mrežama objavljena je i stara fotografija na kojoj se nalazila i njena majka.
„Tog dana prosto svega mi je bilo preko glave i mislim da zbog toga nikada neće postojati mogućnost da im oprostim kao čovjek“, kaže novinarka.
Uprkos svemu, od istraživanja nije odustala. Ipak, priznaje da pritisci značajno mijenjaju svakodnevni život i oduzimaju vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno novinarskom radu.
Dokumentovanje objava, prikupljanje dokaza, podnošenje prijava i davanje izjava institucijama postali su dodatni posao koji, kako ističe, nosi i finansijske posljedice.
„Kada bih pristala da mi ovo utiče na moju profesionalnu slobodu, ovakvi ljudi bi ispunili svoj cilj. Ja im ne želim pružiti tu priliku, pripadam nekoj drugoj generaciji koja se ne povlači samo zato što je sa druge strane neko agresivniji“, poručuje Mahmutović.
Od praznih prostorija do pravosnažne zabrane rada
Istraživanje Univerziteta „Kallos“ počelo je nakon što su zastupnici u Skupštini Tuzlanskog kantona otvorili pitanje ispunjavanja uslova za njegov rad. Mahmutović je otišla na adresu Univerziteta, a potom zatražila uvid u inspekcijske spise i počela provjeravati navode o njegovom poslovanju.
U dokumentaciji je pronašla podatke o višestrukom kažnjavanju zbog neodržavanja nastave. Ono što je zatekla na terenu, prema njenom opisu, dodatno je otvorilo pitanja o stvarnom funkcionisanju ustanove.
„Prazne prostorije doslovno. Mogli ste ući slobodno u bilo koju kancelariju u rektoratu, kabinet da ne postoji niko ko će vas pitati šta radite tu“, prisjeća se.
Provjeravala je i raspored nastave, kontaktirala profesore i druge obrazovne ustanove na čijim su lokacijama, prema rasporedu, trebala biti održavana predavanja.
Tako je, navodi, utvrdila neslaganja između objavljenog rasporeda i informacija koje je dobijala od drugih institucija i osoba zaduženih za izvođenje nastave.
Nakon praćenja inspekcijskih postupaka i odluka nadležnih organa, Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona donijelo je odluku o trajnoj zabrani rada Univerziteta „Kallos“. Univerzitet je pokrenuo sudski postupak, ali je Kantonalni sud u Tuzli pravosnažno odbio njegovu tužbu.
Za Mahmutović je takav epilog potvrda da je istraživanje bilo opravdano, ali upozorava da problemi visokog obrazovanja u BiH daleko nadilaze jedan univerzitet.
„To su zaista teške teme u kojima su njihovi finansijski tokovi, vlasnička struktura veoma problematični. Uvezanost ljudi iz institucija od policije do Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH izgleda kao jedna kriminalna organizacija. Taj loš kvalitet obrazovanja je samo vidljiva površina“, smatra ona.
Prijave bez konačne tužilačke odluke
Mahmutović je zbog objava i postupanja koje smatra uznemiravanjem podnijela prijave Upravi policije MUP-a Tuzlanskog kantona, koje su proslijeđene Tužilaštvu TK.
Prema njenim informacijama, osoba koju je prijavila saslušana je u prostorijama MUP-a, kao i ona. Međutim, do trenutka razgovora nije dobila konačnu odluku tužilaštva o prijavama.
Navodi da je institucijama dostavila dokumentaciju kojom dokazuje svoj profesionalni status, kao i stotine priloga koji, prema njenim tvrdnjama, pokazuju kontinuitet uznemiravanja, objavljivanja montiranih fotografija i javnog ismijavanja.
„Niti je odbio, niti je prihvatio moju prijavu. To znači da novinari koji zaista rade svoj posao i žive od toga ne mogu računati na zaštitu tužilaštava uprkos svim evropskim uputama, svim odredbama Vijeća Evrope i preporukama“, kaže Mahmutović.
Dodatnu dimenziju ovom slučaju daju sudski postupci protiv predstavnika novinarskih organizacija, među kojima su Borka Rudić, Marko Divković i Udruženje „BH novinari“.
Mahmutović smatra da se radi o klasičnim SLAPP tužbama, odnosno postupcima kojima se kroz pravne mehanizme pokušava zastrašiti i finansijski iscrpiti novinare, aktiviste i organizacije koje govore o pitanjima od javnog interesa.
Prema njenom tumačenju, tužbe protiv predstavnika novinarskih organizacija imale su i dodatni cilj – oslabiti podršku koju je dobijala nakon javnih napada.
U tom kontekstu spominje i navode iz prijave inspektorke Amile Šećerbegović iz MUP-a TK, koja je, prema njenim riječima, prijavila prijetnje istog advokata. Mahmutović smatra da takvi navodi pokazuju da problem nije ograničen samo na njen slučaj.
Problemi visokog obrazovanja ostaju otvoreni
Osim pritisaka na novinare, Mahmutović upozorava da slučaj „Kallos“ nije doveo do suštinskih promjena u sistemu kontrole visokog obrazovanja.
Na javnom saslušanju pred Komisijom za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine BiH otvorena su pitanja akreditacije, nadzora nad visokoškolskim ustanovama i odgovornosti institucija. Usvojeni su zaključci koji se odnose na reformu visokog obrazovanja, ali ona ne vidi značajnije pomake u njihovoj realizaciji.
Posebno problematizira rad Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH i potencijalne sukobe interesa u njenom rukovodstvu.
Kao primjer navodi zamjenika direktora Agencije Stevu Škrbića, za kojeg tvrdi da je ranije bio angažovan na Univerzitetu „Kallos“, a da se njegovo ime može pronaći i na rasporedu Evropskog univerziteta u Brčko distriktu, koji povezuje s istim vlasništvom.
Otvara i pitanje akreditacije visokoškolskih ustanova čiji se predstavnici ili poslovanje spominju u predmetu „Klaster“, koji se odnosi na trgovinu diplomama.
„Naša Agencija za visoko obrazovanje i ocjenu kvaliteta BiH nije spremna da se suoči prvo s činjenicom da u njihovim redovima sjede lica u sukobu interesa u samom rukovodstvu“, upozorava Mahmutović.
Smatra da je za promjene neophodna dosljedna primjena zakona i odgovornost institucija, posebno pravosudnih, koje bi morale reagovati na napade na novinare umjesto da postupke razvlače bez konačnih odluka.
Novinari imaju sve manje resursa
Mahmutović upozorava da je istraživačko novinarstvo u BiH dodatno otežano nedostatkom finansijskih i profesionalnih resursa. Posebno je teško novinarima freelancerima koji nemaju institucionalnu i pravnu podršku kakvu mogu imati kolege zaposlene u redakcijama.
„Nije isto biti freelancer kao ja i imati redakciju. Prosto spremnosti ima, ali resursa je sve manje“, kaže.
Ipak, ni višemjesečni pritisci, sudski postupci i razočaranje reakcijom institucija nisu promijenili njen odnos prema istraživačkom radu.
Na pitanje da li bi, kada bi ponovo došla do priče poput one o Univerzitetu „Kallos“, postupila isto, odgovara da bi vjerovatno ponovila sve što je uradila.
„Jer nikad ne mislim o posljedicama kada pratim neku priču“, zaključuje Mahmutović.