Prije nekoliko dana u lokalnim medijima objavljena je informacija da je nekadašnji objekat Podrinjske medrese, nakon osam decenija, vraćen u vlasništvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Riječ je o objektu sagrađenom 1871. godine u Zvorniku, koji je služio obrazovanju softi.
Piše: Anisa Mahmutović
To je bio razlog zbog kojeg sam se zaputila u Zvornik kako bih posjetila ovaj objekat u društvu efendije Mustafe Muharemovića iz Medžlisa Islamske zajednice Zvornik. Kroz uski prolaz u užem centru grada dolazimo do malog dvorišta u kojem je smješten objekat nekadašnje medrese. Oronula zgrada svojim vanjskim izgledom podsjeća na nekadašnji sjaj kojim je odisala ova obrazovna ustanova.
Dok hodamo kroz zapuštenu unutrašnjost, čije čišćenje počinje u nedjelju, efendija Muharemović priča mi kako je riječ o kolektivnom vakufu velikog broja građana iz perioda 1897. godine.
„Tačno se zna po imenima ko su vakifi objekta, i ne samo objekta nego i vakufa Podrinjske medrese, gdje su oni uvakufili značajnu drugu nepokretnu imovinu koja je donosila prihod za održavanje zgrade“, pojašnjava efendija Muharemović.
Objekat je namjenski izgrađen za potrebe medrese. Njegova prva ozbiljna rekonstrukcija obavljena je u austrougarskom periodu, 1896. godine. Pouzdano se zna, na osnovu novinskih članaka i dokumenata, da su u toj rekonstrukciji, između ostalih, učestvovali Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine iz Sarajeva i Kotarska vlast u Zvorniku, kao i brojni Zvorničani koji su dali svoje priloge, uključujući tadašnjeg gradonačelnika Skopljakovića.
„Uglavnom je sve do 1946. godine služila za potrebe škole, odnosno medrese. Bilo je određenih prekida, a to su ratovi. Tokom Prvog svjetskog rata jedno vrijeme je potpuno ovaj kraj bio poprište ratnih sukoba između Austro-Ugarske i Srbije. Bio je ispražnjen od stanovništva, tako da ni medresa tada nije radila. Zabilježeno je negdje 1917. godine da je u njoj bila smještena neka finansijska ustanova. Nakon formiranja Kraljevine SHS ponovo je aktiviran rad Podrinjske medrese i tako je bilo sve do školske 1941/1942. godine, nakon čega je, već početkom rata, u prvim aprilskim danima, bila bombardovana“, priča efendija Muharemović.
Prema njegovim riječima, riječ je o najmonumentalnijem objektu u Zvorniku.
Naime, prema dokumentaciji koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, vlasti Kraljevine Jugoslavije označile su ovaj objekat kao mjesto u koje bi se sklanjala djeca u slučaju bombardovanja. Upravo se to bombardovanje dogodilo u aprilu 1941. godine, kada je medresa pretrpjela značajna oštećenja. Nakon oslobođenja uslijedila je akcija njene obnove, a dobrovoljni prilozi građana Zvornika omogućili su da ponovo bude osposobljena za rad.
„Bilo je poteškoća. To je bilo siromašno vrijeme nakon završetka rata, međutim uspjela se osposobiti negdje do jeseni 1946. godine i započela je prva poslijeratna školska godina. Međutim, odlukom vlasti nije dobila dozvolu za daljnji rad i nakon toga Podrinjska medresa prestaje postojati kao ustanova. Ostala je zgrada koja je nakon Drugog svjetskog rata jedno vrijeme korištena za potrebe vojske. Nakon što ju je vojska napustila, u njoj je bio smješten Srezski sud u Zvorniku, a 1959. godine je nacionalizovana. Država je oduzela ne samo medresu nego i sve objekte koji su bili vakufska imovina medrese“, objašnjava efendija Mustafa Muharemović.
Kada se sud premjestio na drugu lokaciju, medresa je pretvorena u četiri stambene jedinice. Stanari su kasnije, na osnovu Zakona o otkupu stanarskih prava, otkupili stanove i prodali ih privatnom poduzetniku, s kojim je Islamska zajednica Bosne i Hercegovine godinama vodila pregovore kako bi objekat otkupila i vratila mu prvobitnu namjenu.
„Naravno da će to biti dugotrajan proces jer sve mora biti pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika, s obzirom na to da je medresa nominovana za uvrštavanje u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Nakon obnove, objekat će služiti potrebama stanovništva, ne samo u Zvorniku već i šire regije, jer je ona po svom nazivu Podrinjska medresa“, zaključuje efendija Muharemović, koji je uložio mnogo vremena, truda i znanja kako bi ovaj historijski spomenik bio sačuvan od rušenja i komercijalizacije.
Pogled kroz oštećene i zapuštene prozore Podrinjske medrese pruža se prema Drini, rijeci koja svjedoči burnoj historiji sjeveroistočne Bosne. Na samoj granici, na kapiji Bosne i Hercegovine, uskoro bi mogla ponovo zasjati jedna od važnih svjedokinja naše kulture, obrazovanja i identiteta.
