OSCE u BiH je tokom 2025. godine evidentirao 42 incidenta usmjerena protiv novinara i medijskih radnika, dok ih je do kraja oktobra 2026. zabilježeno 38. Veliki broj predmeta u kojima su novinari oštećene strane završava naredbama o neprovođenju ili obustavi istrage. U BiH ne postoji jedinstvena procedura za postupanje u slučajevima napada na novinare, a djelotvornost postojećih mehanizama zaštite i dalje predstavlja izazov.
Napadi, prijetnje, ograničavanje pristupa informacijama i događajima te neprimjereno ponašanje javnih zvaničnika dio su problema s kojima se suočavaju novinari u Bosni i Hercegovini. Međutim, prijavljivanje incidenta nadležnim institucijama ne znači nužno da će slučaj rezultirati istragom, podizanjem optužnice i sudskim postupkom.
Podaci koje je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini dostavila za Kreni.ba pokazuju da je tokom 2025. godine evidentirala 42 incidenta povezana sa sigurnošću i radom novinara, u poređenju s 33 incidenta godinu ranije. Do kraja oktobra 2026. godine zabilježeno ih je 38.
Istovremeno, podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) za 2024. i 2025. godinu ukazuju na to da se veliki broj predmeta u kojima su novinari oštećene strane završava naredbama o neprovođenju istrage ili obustavi već pokrenutih istraga.
Upravo se na spoju rastućeg broja evidentiranih incidenata i izostanka odgovarajućeg institucionalnog odgovora otvara pitanje koliko su postojeći mehanizmi zaštite novinara djelotvorni.
Ne postoji jedinstvena procedura za prijave napada
Iz Misije OSCE-a navode da u Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena, posebno propisana procedura za postupanje u slučajevima incidenata i krivičnih djela počinjenih protiv novinara. Prijave se razmatraju u skladu s općim krivičnim i prekršajnim zakonodavstvom.
Novinari prijavu mogu podnijeti policiji ili direktno tužilaštvu, a na raspolaganju su im i imenovane kontakt-tačke u tužilaštvima i policijskim agencijama, koje bi trebale osigurati komunikaciju s novinarima o njihovim predmetima.
Posebne smjernice o postupanju kontakt-tačaka za sigurnost novinara, koje je usvojilo VSTV BiH, predviđaju da glavni tužioci osiguraju efikasno postupanje u predmetima koji se odnose na novinare i medijske radnike.
To podrazumijeva uspostavljanje procedura za postupanje, komunikaciju između kontakt-tačaka i postupajućih tužilaca, kao i vođenje posebnih evidencija o broju i vrstama predmeta.
Kontakt-tačke u tužilaštvima trebale bi komunicirati s novinarima i njihovim udruženjima, pružati informacije o predmetima te koordinirati aktivnosti s postupajućim tužiocima i policijskim kontakt-tačkama.
Ipak, konačna odluka o pokretanju, nastavku ili obustavi istrage ostaje u nadležnosti tužioca.
Iz OSCE-a naglašavaju da nadležni organi prilikom postupanja trebaju uzeti u obzir pravo na slobodu izražavanja, ulogu novinara u zaštiti javnog interesa i specifične rizike kojima su izloženi.
Sve prijave prijetnji i napada, ističu, moraju biti razmotrene pravovremeno, djelotvorno i nepristrasno.
Veliki broj predmeta završava bez istrage
Jedan od problema na koji ukazuju podaci VSTV-a odnosi se na ishode predmeta u kojima su novinari oštećene strane.
Prema informacijama koje je dostavio OSCE, veliki broj ovih predmeta u 2024. i 2025. godini okončan je naredbama o neprovođenju istrage ili obustavi već pokrenutih istraga.
Tužilaštva se u takvim slučajevima često pozivaju na ograničenja postojećeg pravnog okvira, odnosno procjenjuju da prijavljeni incidenti ne sadrže obilježja krivičnog djela.
Takva praksa, prema ocjeni OSCE-a, može ukazivati na različita tumačenja postojanja elemenata krivičnog djela, ali i na potrebu za jačanjem koordinacije između policije i tužilaštava.
Dodatna analiza postupanja institucija, jasnije razumijevanje razlika između krivičnih djela i prekršaja te unapređenje saradnje policijskih i pravosudnih organa bili bi važni za efikasnije procesuiranje ovih slučajeva.
Misija OSCE-a je tokom prethodnih godina organizovala obuke i sastanke s novinarima za tužioce i policijske službenike širom BiH, s ciljem upoznavanja s međunarodnim standardima i specifičnim rizicima kojima su novinari izloženi.
Međutim, iz OSCE-a upozoravaju da su potrebni dodatni napori kako bi BiH ispunila preuzete obaveze u pogledu brzih, djelotvornih i nepristrasnih istraga i pozivanja počinilaca na odgovornost.
Više od fizičkih napada i prijetnji
Monitoring Misije OSCE-a ne obuhvata samo fizičke napade i prijetnje novinarima. Evidentiraju se i drugi oblici pritisaka na medijske radnike, uključujući ograničavanje pristupa informacijama i događajima, pravno uznemiravanje, kampanje diskreditacije i zabrinjavajuće postupanje javnih zvaničnika.
Tokom 2025. godine najčešće su evidentirani slučajevi ograničavanja pristupa (11), ugrožavanja sigurnosti i fizičkog integriteta (10) te neprimjerenog ponašanja javnih zvaničnika (9).
Do kraja oktobra 2026. godine najzastupljenije kategorije bile su neprimjereno ponašanje javnih zvaničnika (11), prijetnje i fizički napadi (9), te ograničavanje pristupa i ometanje izvještavanja (6).Podaci se odnose na incidente koje je evidentirala Misija OSCE-a u BiH i ne predstavljaju nužno ukupan broj svih prijava policiji i tužilaštvima.
OSCE vodi internu bazu podataka o incidentima kako bi pratio trendove, stanje slobode medija i potrebe za djelovanjem. U pojedinim slučajevima evidentirane su i informacije o postupanju nadležnih institucija, ali su podaci o ishodima istraga i dalje nepotpuni.
To dodatno otežava procjenu koliko prijavljenih incidenata rezultira konkretnim institucionalnim i sudskim epilogom.
Ko može reagovati kada istraga dugo traje ili bude obustavljena?
Novinari koji imaju status oštećene osobe ili podnosioca prijave imaju na raspolaganju određene pravne mehanizme ukoliko nisu zadovoljni postupanjem nadležnih institucija.
U slučaju donošenja naredbe o neprovođenju ili obustavi istrage, mogu podnijeti pritužbu nadležnom tužilaštvu, u skladu s krivičnoprocesnim zakonodavstvom koje se razlikuje zavisno od nivoa nadležnosti.
Zakonodavstvo, pod određenim uslovima, predviđa i pravna sredstva u slučajevima neopravdano dugog trajanja istrage.
Pored toga, novinari se mogu obratiti kontakt-tačkama u tužilaštvima i policijskim agencijama, koje bi trebale pružiti informacije o statusu predmeta i osigurati komunikaciju između nadležnih institucija.
Izvan pravosudnog sistema postoje i drugi mehanizmi nadzora i zaštite. Među njima su nadzor VSTV-a BiH nad radom tužilaštava, obraćanje Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, kao i obraćanje Ustavnom sudu BiH i Evropskom sudu za ljudska prava, nakon ispunjavanja propisanih uslova i iscrpljivanja dostupnih pravnih sredstava.
Udruženja novinara također imaju važnu ulogu u dokumentovanju i praćenju pojedinačnih slučajeva.
Misija OSCE-a, s druge strane, naglašava da poštuje nezavisnost tužilaštava i sudova te da ne komentariše pojedinačne predmete. Njen mandat podrazumijeva praćenje incidenata i postupanja institucija, održavanje dijaloga s vlastima, novinarima i njihovim udruženjima te pružanje stručne podrške u unapređenju zakonodavstva i javnih politika.
Obaveza države je da osigura djelotvornu istragu
Obaveza zaštite novinara ne završava se evidentiranjem prijetnje ili napada. Ona podrazumijeva i efikasnu reakciju institucija, utvrđivanje okolnosti incidenta i, kada postoje zakonski uslovi, procesuiranje odgovornih.
OSCE podsjeća na Odluku Ministarskog vijeća OSCE-a broj 3/18, kojom su države članice preuzele obavezu da osiguraju brze, djelotvorne i nepristrasne istrage slučajeva nasilja i prijetnji novinarima, pozivanje počinilaca na odgovornost i pristup odgovarajućim pravnim sredstvima za žrtve.
Uspostavljanje ili unapređenje sistema prikupljanja, analize i izvještavanja o napadima i nasilju nad novinarima na državnom nivou također je dio obaveza koje proizlaze iz ove odluke.
Za novinare koji prijavljuju prijetnje i napade, međutim, ključna je konkretna institucionalna reakcija. Bez pravovremene istrage, transparentnog postupanja i odgovornosti za počinjena djela, postojanje kontakt-tačaka, smjernica i drugih mehanizama samo po sebi ne garantuje njihovu sigurnost.
Zato pitanje zaštite novinara u BiH nije samo pitanje postojanja zakona i procedura, nego i njihove primjene u praksi.