Fedahija Hrnjić iz Sapne bavi se stočarstvom. Uz farmu mliječnih krava, na otvorenom pašnjaku drži 18 grla krupne stoke i stado sitne stoke koju od proljeća izvodi na ispašu. Za zaštitu krava koristi električnu ogradu, dok ovce i koze na ispaši čuva pastir.
PIŠE: Anisa Mahmutović – Agroklub.ba
Prošle godine pretrpio je dva napada u kojima je, prema njegovim riječima, ukupno izgubio 38 grla sitne stoke. Nije vidio životinju koja je napala stado, ali su mu nadležni kazali da su štetu počinili vukovi. Prvi napad dogodio se u noći između 22. i 23. aprila 2025. godine. Hrnjić kaže da je od 24 napadnute ovce preživjela samo jedna. Stado, koje je brojalo više od 100 grla, nalazilo se u ograđenom toru.
“Prvo sam pozvao policiju, rekli su mi da ne smijem puštati ovce iz tora, te da zovem i veterinara i lovce. U zapisnik je tada ušlo 11 grla, a ukupno su oštećene 24 ovce. Mi to nismo odmah vidjeli, jer su bile u toru”, priča Hrnjić.
Za ovaj slučaj postoji zapisnik Veterinarske stanice Sapna, u kojem je evidentirano 13 usmrćenih životinja – konkretno na terenu je zatečeno šest leševa janjadi starosti od dva do četiri mjeseca, tri leša jaradi starosti od četiri do pet mjeseci te četiri životinje sa smrtnim povredama, za koje je naloženo humano klanje – jedne trogodišnje ovce i tri janjeta. Tragovi ugriza evidentirani su ispod vrata, dok su kod dva leša nedostajali unutrašnji organi.

Ugrizi u području vrata i grla mogu se vidjeti kod napada predatora poput vuka. Ipak, samo mjesto ugriza nije dovoljno za utvrđivanje vrste predatora, pa je za takav zaključak važan cjelokupan nalaz na terenu.
“Sticajem okolnosti, kad sam ovce pustio iz tora, svaku koja nije pasla travu uhvatim, a ona na grkljanu oštećena”, priča Hrnjić, dodajući da se naknadno zapisnik nije mogao mijenjati.
Četiri mjeseca kasnije, 28. augusta 2025. godine, na istom imanju dogodio se novi napad.
Lovci tvrde – nema prijavljenih šteta
Divljač, pa samim tim i štete koje oni počine, odgovornost je lovačkih društava koja gazduju na određenom području. U ovom slučaju radi se o Lovačkom društvu “Mustafa Husić”. Sekretar društva, Hazim Smjalović, tvrdi da im stočari nisu prijavljivali štete nastale od divljači, dok Hrnjić s druge strane kaže da su lovci bili prisutni na njegovom imanju nakon napada.
“Mi nikome ne nadoknađujemo štetu, sve to radi Ministarstvo, oni se tamo obraćaju“, kazao je kratko Smjalović.
Međutim, Hrnjić se nije obratio Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona. Kaže da nije znao da štetu treba prijaviti ovoj instituciji i da je nakon napada bio u šoku. Navodi da je bio prvi stočar u ovoj lokalnoj zajednici koji se suočio s takvim napadom na imanju.
“Nije mi niko rekao da se trebam obratiti Ministarstvu. Ja sam zvao policiju, oni rekli da mora biti i veterinar i lovočuvar. A lovci su mi rekli da ako nemam snimka mogu godinama da se tužim“, tvrdi Hrnjić.

Za pomoć se, međutim, obratio Općini Sapna. U budžetskim dokumentima ove lokalne zajednice ne postoji posebna stavka za naknadu štete koju pričini divljač, ali postoji stavka za pomoć pri obnovi stočnog fonda. Za tu namjenu u 2025. godini je isplaćeno 9.100 KM.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Sapna, Salim Husejnović, potvrdio nam je da se kroz ovu budžetsku stavku pomažu poljoprivrednici koji pretrpe gubitke stočnog fonda, uključujući i štetu nastalu od divljači. Hrnjiću je tako isplaćeno 500 KM pomoći za obnovu stočnog fonda, a ne naknada kroz poseban postupak utvrđivanja štete od divljači.
Od nastanka prve štete do isplate pomoći prošla su, prema riječima stočara, najviše tri mjeseca. Drugi put nije podnosio zahtjev za pomoć jer, kako kaže, smatra da se to ne isplati.
Kasnije su slični napadi zabilježeni i kod drugih domaćina u okolini. Hrnjić nam je ustupio snimak za koji kaže da prikazuje životinju koju su lovci prepoznali kao vuka. Prema procjeni lokalnih stočara, tokom prošle godine na području Sapne stradalo je oko 200 grla sitne stoke. Riječ je o njihovoj procjeni, a ne o broju potvrđenih prijava ili službeno evidentiranih slučajeva.
Šta propisuje procedura prijave i procjene štete?
Zakon o lovstvu Federacije BiH propisuje da se šteta koju počini divljač prijavljuje nadležnom kantonalnom ministarstvu odmah, a najkasnije u roku od tri dana od njenog nastanka.
Ministarstvo je dužno odmah, a najkasnije tri dana nakon prijema prijave, odrediti komisiju za utvrđivanje uzroka štete i procjenu njene vrijednosti. Komisiju čine predstavnik nadležnog ministarstva, stručnjak poljoprivredne ili veterinarske struke za procjenu vrijednosti štete i vještak za lovstvo.
Komisija je dužna izvršiti uviđaj i sačiniti zapisnik. Na uviđaj se pozivaju oštećeni i korisnik lovišta. Zapisnik sadrži podatke o mjestu i načinu nastanka štete, tragovima koji upućuju na određenu vrstu divljači, obimu i visini štete, kao i mjerama koje je oštećeni preduzeo prije i poslije njenog nastanka.
Nakon zapisnika komisije, predviđen je pokušaj sporazumnog dogovora o naknadi između oštećenog i lovačkog društva koje gospodari područjem. Ako dogovor ne bude postignut, oštećeni može svoja prava ostvarivati pred nadležnim sudom.
Za dvije godine četiri napada na ovce
U dokumentaciji koju nam je dostavilo Ministarstvo, za protekle dvije godine navedena su samo četiri slučaja napada divljih životinja na ovce.

U Gornjoj Obodnici kod Tuzle, u junu 2026. godine, šteta je pripisana psima lutalicama. U slučaju Munjača – Košarice u Sapni, evidentiranom u maju 2025. godine, te u Turalićima kod Kladnja iz septembra iste godine, komisija je kao uzrok štete navela vukove. U julu 2025. godine u mjestu Pauč kod Kladnja zabilježen je napad medvjeda na ovcu.
Ovi podaci predstavljaju slučajeve navedene u odgovoru Ministarstva. Iz njih se ne može zaključiti da su to svi napadi koji su se dogodili na području kantona niti da su svi gubici stočara prijavljeni nadležnim institucijama. Ministarstvo nije dostavilo odgovore na pitanja o iznosima isplaćenim u navedenim slučajevima, naknadi po grlu niti metodologiji obračuna.
Sanel Hodžić, doktor veterinarskih nauka i bivši zaposlenik Ministarstva, objašnjava da se prilikom procjene štete analiziraju tragovi, dlaka, povrede i drugi pokazatelji koji mogu pomoći u utvrđivanju uzroka napada. Pouzdanost zaključka zavisi od dostupnih dokaza i stručne procjene.
Hodžić ukazuje i na važnost odgovarajuće zaštite stoke i nadzora tokom ispaše. Ipak, obaveze vlasnika stoke ne zamjenjuju obavezu nadležnih da u svakom prijavljenom slučaju utvrde okolnosti i postupe u skladu sa zakonom.

Savjetnik za lovstvo u Savezu lovačkih društava Tuzlanskog kantona Senad Selimbašić objašnjava da se šteta procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti životinje u trenutku njenog nastanka.
“Ne možete isti iznos dobiti za jagnje i ovcu”, kaže Selimbašić, pojašnjavajući da se, ukoliko ne postoje tragovi štete, pristupa dogovaranju o obeštećenju.
Korisnik lovišta prema zakonu je dužan preduzimati mjere za sprečavanje štete koju divljač može pričiniti imovini ili ljudima na zemljištu i vodi na kojima se nalazi lovište. Te mjere uključuju održavanje broja divljači u skladu s kapacitetom lovišta, osiguravanje prehrane, postavljanje čuvara i druge aktivnosti.
Istovremeno, vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kojem je osnovano lovište, dužni su preduzimati uobičajene mjere za sprečavanje štete od divljači i na divljači. To podrazumijeva postavljanje učinkovitih ograda i električnih pastira, ispašu stoke uz nadzor pastira na površinama dozvoljenim za pašu i učestvovanje u organizovanom progonu.
Ko je odgovoran za naknadu štete?
Za štetu koju pričini lovostajem zaštićena divljač odgovoran je korisnik lovišta u kojem je šteta nastala, pod uslovom da je oštećeni preduzeo propisane mjere zaštite. Za štetu koju pričini divljač za koju je propisana stalna ili privremena zabrana lova odgovara onaj ko je propisao zabranu.
Posebno je uređena naknada štete koju pričini medvjed na utvrđenim uzgojnim područjima. U tim slučajevima Federacija osigurava 45 posto, kantoni 25 posto, a korisnik lovišta 30 posto iznosa utvrđene štete. Naknada ne pripada za štetu koju medvjed pričini stoci bez pastira, kao ni na područjima na kojima je paša zabranjena. Oštećeni je dužan sačuvati sve tragove koji ukazuju na pričinjenu štetu.
O načinu finansiranja i isplate naknada u praksi pitali smo Savez lovačkih društava TK i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva TK. Konkretne zbirne podatke o iznosima koje su lovačka društva isplatila stočarima i sredstvima koja izdvajaju za tu namjenu nisu dostavili.
Da lovačka društva imaju obavezu organizovanja profesionalne lovočuvarske službe jer im je na upravljanje dato javno dobro, potvrđuje i Selimbašić. Međutim, ističe da je riječ o udruženjima građana koja se finansiraju članarinama, zbog čega im je, kako kaže, nakon povećanja minimalne plate bio ugrožen opstanak. Ipak, to ih ne oslobađa navedene obaveze niti odgovornosti za obeštećenja.
“Sredstva za nadoknade štete poljoprivrednicima ili stočarima pronalazimo u svojim budžetima koji su dijelom od pomoći Vlade TK, a dijelom od naših članarina“, navodi Selimbašić.
Lovcima za dvije godine 1,6 miliona KM iz budžeta TK
Vlada Tuzlanskog kantona u 2025. godini odobrila je ukupno 850.000 KM za unapređenje lovstva. Od tog iznosa Savezu lovačkih društava TK, koji ima koordinirajuću ulogu, dodijeljeno je 175.000 KM, a 13 lovačkih društava dobilo je ukupno 675.000 KM za svoje projekte.
U 2026. godini za 70 projekata unapređenja lovstva izdvojeno je 750.000 KM. Prema objavljenim informacijama, sredstva su namijenjena izgradnji lovno-tehničkih objekata, prihrani divljači, nabavci automatskih hranilica, hrane i mineralne soli, unošenju fazanske i zečije divljači u lovišta te sufinansiranju lovačkog lista “Lovac”.
Objavljene namjene sredstava ne pokazuju da je naknada štete na stoci bila posebna budžetska stavka, ali su navedene mjere trebale spriječiti približavanje divljači naseljima i štete na poljoprivrednim gazdinstvima.
Iako, Pravilnik o stručnoj službi za provođenje lovnogospodarske osnove obavezuje lovačka društva da prate brojnost divljači, uključujući predatore, Seid Čorbić, predsjednika Saveza lovačkih društava Tuzlanskog kantona, kaže da nema precizne procjene brojnosti vukova, za koji smo tražili podatak zbog navedenih slučajeva stočara.

“Što se tiče vukova njih 15-tak do 20, otprilike cirkuliše na području TK, teško je utvrditi tačan broj jer imaju veliki dijapazon kretanja, njima je 100 kilometara ništa preći za dan dva“, navodi Čorbić.
Savjetnik za lovstvo Senad Selimbašić, ocjenjuje “populaciju vuka stabilnom u Tuzlanskom kantonu“, uz objašnjenje da životinje migriraju u zavisnosti od dostupnosti hrane. Potvrđuje da su se vukovi proširili na područja Sapne, Teočaka i Kalesije, gdje ih ranije, prema njegovim riječima, nije bilo.
U Tuzlanskom kantonu u prošloj godini, prema javno objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, nije zabilježen odstrel vukova. Ukupno je u cijeloj FBiH evidentirano 814 jedinki, bez pojedinačnih podataka po kantonima.
Kad stočar odustane od prijave, šteta nestaje
Dok lokalni stočari procjenjuju da je tokom prošle godine na području Sapne stradalo oko 200 grla sitne stoke, Ministarstvo je u svojoj dokumentaciji navelo jedan slučaj napada vuka u ovoj općini. Lovačko društvo koje gazduje lovištem tvrdi da mu štete nisu prijavljivane.
Razlika između procjena stočara i podataka institucija otvara pitanje obuhvata i načina vođenja evidencija o štetama, te pouzdanosti osnova za planiranje mjera. Bez pouzdanih podataka o broju napada, njihovim uzrocima i isplaćenim naknadama teško je utvrditi stvarne razmjere problema, ali i procijeniti da li postojeći sistem omogućava stočarima da ostvare svoja prava.
Dok stočari zbog nepoznavanja zakonskih procedura ili nepovjerenja u mogućnost obeštećenja odustaju od prijavljivanja štete, iz kantonalnog budžeta je tokom 2025. i 2026. godine odobreno ukupno 1,6 miliona KM za unapređenje lovstva. Međutim, iz dostupnih podataka nije moguće utvrditi koliko korisnici lovišta izdvajaju za naknadu štete niti koliko su oštećenim stočarima stvarno isplatili.
Hrnjić kaže da nakon drugog napada nije podnosio zahtjev za pomoć jer smatra da iznos koji bi dobio od Općine ne pokriva ni dio vrijednosti izgubljenih životinja.
“Drugi put nisam ni prijavljivao, šta ću, dobiješ za ovcu 40-50 maraka, a blizno janje kad se ojanji je 60 maraka, ne isplati se.”
Stvarna vrijednosti izgubljenih životinja kod Hrnjića je daleko veća. Kod janjeta vrijednost zavisi od njegove dobi, težine i namjene – nije isto izgubiti janje namijenjeno tovu i grlo koje se ostavlja za priplod. Ako se uzme u obzir da se cijene janjadi u BiH kreću od 250 do 400 KM, a odrasla ovca za 350 KM i više, jasno je zašto stočari smatraju da ovakva naknada ne pokriva stvarni gubitak, posebno kada se ne uračunavaju troškovi uzgoja i prirasta. Kod priplodnog grla gubi se i njegova buduća proizvodna vrijednost.